news-details
Škrinja

Kuća puna jedrenjaka

Rijetki su ljudi, ne samo u ovom dijelu Evrope, koji pod svojim svodom imaju i brodogradilište i pomorski muzej: u Crnoj Gori, makar koliko je portalu Feral.bar poznato, to se može reći samo za Budvanina Zlatka Golubovića, čovjeka čiji je hobi pravljenje maketa drevnih jedrenjaka. I to kakvih!

Zlatkove zlatne ruke stvorile su zbirku maketa koja bez iole sumnje Crnoj Gori daje još jedan pomorski muzej, pored Kotora, Perasta, Tivta i Baošića. U njegovoj kući je sada završenih 50 maketa jedrenjaka urađenih u velikoj razmjeri, kakvih u svojim fundusima nemaju ni renomirane institucije zadužene za zaštitu pomorskog nasljeđa šireg regiona, i najmanje još toliko “na čekanju”, u različitim fazama izrade.

-Sve je počelo još u školskom uzrastu, na časovima tadašnjeg tehničkog obrazovanja. U ovih skoro 40 godina,, prešao sam put od sklapanja elemenata iz kupovnog kita, do današnje samostalne izrade kompletnih brodova. U početku nije sve išlo glatko, bilo je malo inata a malo ljubavi da se završi prva maketa. Još iz srednje škole radim lučnom testericom, radim isključivo prema nacrtima, strogo vodim računa da svaki detalj bude istorijski. Makete su u prosjeku dužine od 130-150 cm -priča za Feral.bar penzionisani tehničar Doma zdravlja Budva.

U prvom susretu uživo sa ovim brodovima izuzetno je teško zamisliti da su prije Zlatkovog “tretmana” to bili samo bezlični komadi šper-ploče, koja se koristi za trup, daske od kojih se cirkularom dobijaju letvice 2x5 mm, platno za jedra, konac za brodske konope i oblice za žabice i napinjače… Uz pomoć specijalnih alata i pribora, Golubović im daje “prostornost”. Njegov posao je, što bi rekli stari, pedava rabota-iziskuje ne samo mnogo vještine, već i puno pažnje, a nadasve strpljenja, da bi se završila jedna maketa.

-Za završetak jednog broda treba mi od jedne do dvije godine, jer ga pravim kakav je bio, samo ga umanjim 75-100 puta. Ne postoji najteži brod za pravljenje, postoje teški periodi u životu-zbog bolesti jedne godine nisam radio skoro pet mjeseci, a kad radim-radim svaki dan, zavisno od toga što treba. Jedna oplata se lijepi sintelanom i to mi može oduzeti pet sati, a da efektivno nisam radio 15 minuta-dodaje naš sagovornik .

Svoje impresivne jedrenjake do sada nije izlagao široj javnosti,, a od toga ne odstupa: kaže, ovo mu je hobi “i to je to”. Što se izložbi tiče, veli da je sve ovo komplikovano ponijeti, “a treba i sačuvati, svako bi da ih dodirne, a ovo su veoma osjetljive makete”.

Poređenja radi, Zlatkove makete su u prosjeku najmanje dva puta veće od onih u Pomorskom muzeju u Kotoru. Otud i problem-gdje sa njima!

- Počeo sam masu projekata, nikada nisam radio jednu maketu od početka do krahja, uvijek skačem sa jedne na drugu, ne žurim mnogo da ih završim jer ih nemam gdje ni stavljati ni kačiti, ali, kada bih mogao da radim samo jednu, mogla bi biti završena za šest mjeseci. Završio sam novi brod pod crnogorskom zastavom,  zidnu polumaketu dva puta dva metra, ali, nisam ga stavio, fali zidova -nastavlja Zlatko.